• Gledam
    Gledam

    „Gledam kako tri zemlje i tri naoružana naroda – opkolivši moju zemlju i moj nenaoružani narod – neminovno nestaju u mojim očima. Gledam kako to Evropa ravnodušno gleda i gledam kako i Evropa nestaje”- zapisao je svojevremno Ibrišimović.

  • O životu
    O životu

    “Uviđam da sam te osluhnuo živote, a onome što sad činiš sa mnom, rugam se!”

  • Knjiga
    Knjiga

    “Sve su knjige već napisane, samo ih niko ne čita. Pa i oni koji čitaju ne znaju da čitaju! Eno Kur’an, riječi od Boga, sve slovo do slova ko krila meleka, pa ih mnoge ljudske oči ne vide.”

  • Filozofija
    Filozofija

    “Učio sam da u filozofiji imaju stupnjevi kao etički (čudoredni, moralni), pa religiozni pa, kobajagi, kô najviši, čisto filozofski. Ona pamet koja hoće taj, bajagi, viši filozofski stupanj, eno joj ga, bujrum, meni je sasvim dostatan ovaj moj, vjerski stupanj. 

  • Bosna je svoja
    Bosna je svoja

     A ja ovaki kakav sam, znam da je mačka Božiji stvor, a šta je mačka, filozof ne zna, jer mu filozofska pamet na to ne daje odgovora.” 

Sreću čine velike stvari

                      Ovogodišnji Dan nastavnika, 5. oktobar, uposlenici Srednjoškolskog centra „Nedžad Ibrišimović“ Ilijaš i nekoliko naših uvaženih kolegica i kolega penzionera,proveli su u Sportsko-rekreativnom centru Ajdinovići kod Olova. Bio je to dan za pamćenje... Krenuli smo autobusom iz Ilijaša u 8 sati. Jutarnja magla nadvijena nad gradom i hladan zrak budili su u nama neku zebnju. Ipak, idemo u planinske predjele, možda će tokom cijelog dana biti hladno i oblačno. Nakon ugodne vožnje u trajanju od sat vremena, stigli smo na našu destinaciju. Profesionalan i ljubazan doček domaćina te samo jedan pogled na prizor pred nama, učinili su da svaka vrsta sumnje nestane. Baš kao što su u tim trenucima, milovani toplim jesenjim sunčevim zrakama, nestajali zadnji pramenovi magle na savršeno plavom nebu iznad Ajdinovića. Krenuli smo prema objektu u kojem se tog jutra posluživao doručak, a hrane za naše oči i sva naša čula već je bilo u izobilju. 

                   Iza nas je ostao septembar. Za sve one koji rade u prosvjeti sigurno jedan od najtežih mjeseci u toku godine. To je mjesec u kojem upoznajemo nove učenike, dobivamo nova odjeljenja, nova razredništva. Želimo prići svakom djetetu, upoznati ga, uputiti, dati odgovore. S druge strane, nakon ponavljanja gradiva iz prethodnog razreda, plan i program nas „tjera“ da realizujemo nove sadržaje. Nakon održanih 5-6 časova u jednom danu, hvatamo se u koštac sa administrativnim poslovima. Dnevnik, matična knjiga, planovi, roditeljski sastanci, povrde za učenike, socijalna karta učenika...

                  Mantra nam je u tom mjesecu svima ista: „Ne smiješ pogriješiti!“ Dok u odjeljensku knjigu pažljivo upisuješ ime i prezime sljedećeg učenika, nehotice laktom takneš kolegicu do sebe i sjetiš se da je ovih dana trebala ići na veoma bitan pregled. Zaustiš da je pitaš kako je sve proteklo i onda se ujedeš za jezik i ostaviš pitanje za kasnije. Onda kada administrativni poslovi budu završeni, kada budete imale zajedničku pauzu ili dok čekate neku sjednicu... Ili tokom boravka u Ajdinovićima! Dobro osmišljene sportske aktivnosti, lijepa muzika, ukusna hrana, a prije svega mogućnost za neobavezne razgovore sa našim kolegicama i kolegama, učinili su ovaj dan posebnim i nezaboravnim. Mnogi od nas još od srednje škole nisu igrali odbojku. Tog 5. oktobra jesmo. I klackali se, ljuljali... Shvatili da u svakom od nas još uvijek živi dijete. Da ljubomorno čuvamo onu mrvu djetinjstva o kojoj smo nekad davno recitovali našim nastavnicama/nastavnicima. 


               Veliko prostranstvo ovog odlično osmišljenog kompleksa dozvolilo nam je da dišemo punim plućima. Septembar je ostao iza nas, veliki dio posla karakterističnog za početak školske godine završen je. Smiješi nam se oktobar i miholjsko ljeto, posebni sa svojim toplim tonovima žute, narandžaste, smeđe i crvene boje što šumi na obroncima Centra, u momentima završetka još jednog dana, davaše nestvarnu ljepotu. Krenusmo iz Ajdinovića sa željom da im se opet vratimo. Sa toplinom u srcima, sigurni u ispravnost poruka koje su nekad nama prenosili naši odgajatelji i koje mi sada prenosimo novim generacijama. Sreću čine velike stvari poput vjere, prijateljstva, iskrenosti, empatije, altruizma... U vrtlogu ovog teškog vremena, ne izgubiti put do sebe i znati put do drugoga, istinska je sreća.

 

Pripremila: Aida Krhan, prof.

 

  

 

 

 

 

ŠKOLA SVJETSKOG ETOS-a

etos.jpg

JU SC Nedžad Ibrišimović