Ljubav je snaga

               Oktobar je mjesec knjige. Oktobar je mjesec u kojem se lišće i sva priroda zaogrne zlatnim ogrtačem. Svoj izgled upotpuni detaljima u smeđoj, narandžastoj i crvenoj boji. I izgleda tako bogato, raskošno... U jednom takvom oktobarskom danu, tačnije dvadesetom, rođen je bosanskohercegovački književnik Nedžad Ibrišimović. Zato nije čudno da iza njega, nakon što 15. septembra 2011. godine preseli na bolji svijet, ostade toliko vrijedno naslijeđe njegove pisane riječi. Baš kao što je priroda oko nas ovih dana čarobna u svom bogatstvu boja i jednim pogledom na tu ljepotu ugrije se naša duša, tako i čitanje djela Nedžada Ibrišimovića čini naš um otvorenijim, naša osjećanja dubljim, našu čovječnost čvršćom.

              Lično sam poznavala Nedžada Ibrišimovića. Pred svakim novim susretom pomalo strepila. Još mi pred očima titra njegova markantna pojava a u ušima zvoni njegov dubok i jedinstven glas. Sam je kazao da je gotovo uvijek, i danju i noću, pisac. Završio je studij filozofije, prije toga srednju školu primjenjenih umjetnosti... Doživljavala sam ga kao čovjeka koji mnogo zna i koji je bez dlake na jeziku. Bojala sam se da će jednom kazati kako su moja pitanja ili najava o njemu besmisleni, da će mi naći hiljadu mahana. Na sreću, to se nikad nije desilo. Samo se uvijek svemu pomalo čudio...

               Sa zadovoljstvom sam prihvatila ponudu BZK „Preporod“ Ilijaš da pripremim književno veče povodom dana rođenja Nedžada Ibrišimovića. Gosti su bili prof. dr. Senadin Lavić, predsjednik BZK „Preporod“ u BiH i prof. Hadžem Hajdarević. Profesor Muriz Kučinar pripremio je recital „Bio jednom jedan“. Recitalom su se predstavili učenici Dramsko-recitatorske sekcije naše škole. Nakon njih nastupili su i oni mali što tek su na početku svog školovanja, učenici produženog boravka iz Osnovne škole „Stari Ilijaš“. Pozdravili su nas velikim riječima- najljepšim svjedočanstvom o ljepoti Bosne. Kazivali su stihove Nedžadove pjesme „Bosna“. Zlatan Ibrišimović, sin rahmetli Nedžada, ustupio nam je očeve fotografije, od onih iz mladosti pa sve do poznijih godina. Amra Muhović, učenica 4. razreda gimnazije i Lina Suljić, učenica 3. razreda gimnazije, uvrstile su fotografije u izvrsnu prezentaciju koju je pratio audio zapis pjesme „Biserna suza“, za čiju izvedbu su se pobrinuli Adnan Aličelebić i Adnan Matoruga, učenici 4. razreda gimnazije, te Amar Kožar, učenik 3. razreda gimnazije. Na kraju programa uživali smo u izvrsnoj interpretaciji Adne Gurda, članice Hora „Preporod“ Ilijaš. 

U svom djelu „Ruhani i šejtani inspiracija“ Nedžad Ibrišimović je zapisao:

„Isa, a. s., kaže: ljubav. Zašto? Zato što insan nije drvo nepomično i uglavljeno korijenjem u zemlju. Zato što insan nije hajvan na četiri ili na dvije noge. Kaže: ljubav! Zato da bi ljudi ojačali i nadjačali smrt. On kaže ljubav zato što je u ljudima zapretana silna snaga. On kaže ljubav da bi se osmjehnuo zlu! Nije istina da smo mi ljudi niotkuda. On kaže ljubav zato što volim samo ja i tako samo ti i tako samo on i tako svako od nas. A, haman, hazreti Omer veli da će se možda jednoga dalekog dana i Džehennem ugasiti! Ali ljubav! Šta je ljubav? Da to nije ono kada ja po Bosni hodam? Za ljubav ne treba snaga – ona je snaga!“

                 Citirane riječi bile su moto našeg druženja u čast sjećanja na književnika Nedžada Ibrišimovića, u Ilijašu, u petak, 20. oktobra 2017. godine. Znamo... Ljubav je snaga, velika sila što svijet, i nas u njemu, mijenja na bolje.

Piše: prof. Aida Krhan