Nedžad Ibrišimović je rođen 1940. godine u Sarajevu. U trećoj godini života je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče, gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primijenjene umjetnosti, smjer kiparstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine.
Bio je urednik u listovima Naši dani i Oslobođenje, jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu izravno se uključio u obranu zemlje. Na Dobrinji je organizirao KZB Preporod koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva.
Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 1982. godine. Od 1982. do 2000. imao deset samostalnih izložbi. Bio je predsjednik je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost "Život". Prevođen je na albanski, češki, engleski, turski, francuski, španjolski, njemački i talijanski jezik. Nakon izlaska iz tiska remek djela Vječnik (2005.), Društvo pisaca Bosne i Hercegovine ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu.
Umro je 15. septembra 2011. godine u Sarajevu u 71. godini života.