Društveno korisno učenje (eng. service learning) predstavlja snažan oblik pedagogije koji učeniku pruža mogućnost za povezivanje iskustava kroz pružanje usluga uzajednici sa intelektualnim kontekstom svog obrazovanja.
Prema Članu 41. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi Kantona Sarajevo Društveno-korisno učenje (DKU) je obavezna obrazovna aktivnost u srednjoj školi, koja učenicima omogućava da stečeno znanje i vještine primijene kroz praktične zadatke od značaja za zajednicu. DKU predstavlja most između teorijskog obrazovanja i stvarnog života, pružajući učenicima priliku da kroz rad na konkretnim projektima doprinesu svojoj lokalnoj zajednici.
Član 41.
(Društveno-korisno učenje)
(1) U srednjoj školi se realizuje obavezno Društveno-korisno učenje (u daljem tekstu: DKU).
(2) U toku srednjoškolskog obrazovanja učenici su obavezni imati 40 sati DKU (učenici IV
stepena), odnosno 30 sati (učenici III stepena).
(3) U osnovnoj školi može se realizovati DKU.
(4) Način realizacije DKU reguliše se aktom Ministarstva, na prijedlog Instituta.
Za učenike društveno korisno učenje predstavlja skup znanja i iskustava koje stječu kroz aktivnosti koje sami osmisle, odaberu i realizuju. To trebaju biti aktivnosti u kojima uživaju, a koje su izazovne i zanimljive, te čijom realizacijom učenici razvijaju nova znanja i vještine, koje kroz tradicionalnu nastavu uglavnom nisu u mogućnosti razviti.
Društveno korisno učenje se realizuje kroz nekoliko oblika, i to:
A. Direktno društveno korisno učenje zahtijeva direktni kontakt sa pojedincima/zajednicama u potrebi. Najbolji primjeri ovog oblika učenja su međugeneracijskiprojekti gdje su učenici uključeni u rad sa starijima ili malom djecom, tepomaganje vršnjacima pri savladavanju gradiva, razvoju vještina i slično.
B. Indirektno društveno korisno učenje podrazumijeva angažman učenika od kojeg korist osjeti
ciljana zajednica/ sredina/ pojedinac, ali učenici nisu u direktom kontaktu sa onima koji su u potrebi. Primjeri ovakvog učenja su aktivnosti kao što je prikupljanje pomoći ugroženim porodicama ili izbjeglicama, aktivnosti uređenja okoliša, i slično. Vrlo često ova vrsta učenja podrazumijeva i razvoj saradnje sa organizacijama koje realizuju projekte ili koje su u direktnomkontaktu sa onima koji su u potrebi.
C. Zagovaranje predstavlja oblik društveno korisnog učenja gdje se učenici koriste svojim talentima, sposobnostima i prethodno stečenim znanjem kako bi skrenuli pažnju na neki problem u zajednici ili podigli svijest javnosti o nekom problemu.Ovakve aktivnosti mogu uključivati izradu prezentacija, postera, javnog govora i slično.
D. Istraživanje podrazumijeva učešće učenika u aktivnostima pronalaženja i prikupljanja podataka od javnog interesa i izvještavanja javnosti o rezultatima istraživanja. Ovakve aktivnosti nerijetko podrazumijevaju saradnju sa drugim obrazovnim ustanovama ili organizacijama s ciljem zajedničkog rješavanja bitnih problema.
Oblici društveno-korisnog učenja se realizuju u okviru jednog grupnog projekta kojeg osmisle i realizuju učenici i nekoliko projekata čiji su organizatori škola ili organizacije i ustanove odobrene od strane Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo.
Obaveze učenika:
- Učenici su obavezni da kroz četiri godine obrazovanja u srednjoj školi realizuju minimalno 40 sati društveno korisnog učenja-U okviru 40 sati, svaki učenik realizuje minimalno 3 različita oblika učenja;
-15 sati društveno korisnog učenja treba biti realizovano u okviru grupnog projekta, dok preostali broj sati učenik realizuje u okviru različitih aktivnosti;
- Aktivnosti za grupni projekat se planiraju i realizuju u timovima od najmanje 5 učenika, gdje svaki član tima treba da ima jasno definisan zadatak na koji će i pisati osvrt;
- Učenici prate i bilježe sate koje su realizovali kroz različite aktivnosti u posebno kreiran dnevnik društveno korisnog učenja, koji periodično predaju na uvid supervizorima, tj. nastavnicima koji su zaduženi da prate njihov rad;
- Učenici su dužni da prilože i materijale kojima potvrđuju da su učestvovali u realizaciji određenih aktivnosti (slike, potvrde o učešću na radionicama, saglasnost organizacija za učešće, zahvalnice i slično);
- Nakon svake aktivnosti učenici su dužni da napišu osvrt, odnosno da prepoznaju koje su to vještine unaprijedili pomaganjem zajednici, i koja se to dodatna pitanja javljaju ili mogućnosti za dalji rad na istom polju;
- Samo aktivnosti koje su prethodno odobrene od strane odgovornog supervizora su važeće i računaju se u ukupni zbir sati.